|
|
||
|
Medjutim, u toku sezone smo pokazali da je ovo jedna od najkvalitetnijih postava koje smo ikada imali. Na kraju smo zavrsili kao sedmoplasirani, s tim da smo realno mogli zavrsiti i kao treceplasirani, da nismo kod kuce kiksali protiv najslabijih ekipa. Opstanak je osiguran vec u prvom djelu sezone, kada smo kod kuce ostvarili sve pobjede uz dva remija protiv Krajine i Mladosti iz Kotor Varosa (dvije najslabije ekipe koje su nam gostovale) , a pobjedom u Derventi protiv Textilca svrstali smo se u gornji dio tabele. Na proljece smo igrali sjajno u gostima, bod u Podgradcima i Zeravici, pobjede u Doboju protiv Zelje i Banjaluci protiv Krajine su napravile prvenstvo nezanimljivim za nas, jer opstanak niti u jednom trenutku nije dosao u pitanje. Igracki kadar je bio uglavnom standardan. Golman Raus, siguran i provjeren golman. Malesevic je komandovao odbranom, zajedno sa iskusnim Cigijom, te mladim i talentovanim Borisom Nisevicem i mladim Grkovicem koji je stigao iz Dragocaja i pozitivno iznenadio sve u klubu. Sredina terena nam je bila najjace oruzje sa Kreceljom, Misom Hrvacaninom, Panicem i Zrnicem koji je takodje stigao na polusezoni. Velik doprinos su dali i Barisa, Miljevic i Lazic Dejan koji je postigao par bitnih golova. Ovu sezonu je definitivno obiljezila mrtva trka izmedju Slobode iz Mrkonjic Grada i Crvene zemlje. Na kraju je sampion postala ekipa Slobode zbog neshvatljivog propuste Crvene zemlje i slucaja Gacic, tj. igraca koji je bez prava nastupa igrao za Crvenu zemlju u Kotor Varosu.
|
||