FK OMARSKA 2007/08

Jedna sjajna sezona. Šta drugo reći kada smo u 22 prvenstvena kola suvereno osvojili prvo mjesto sa 17 pobjeda, 4 remija i samo jednim porazom i to u momentu kada je već titula bila ovjerena. Dali smo 66 a primili 15 golova. Zbog reoragnizacije lige ove godine smo morali igrati i baraž sa prvakom dobojske treće lige Poletom iz Čović Polje, ali smo i to relativno lako riješili ukupnim rezultatom 4-1.

Ovakav rasplet se nije očekivao na početku sezone jer smo očekivali nikada jaču i neizvjesniju treću ligu obzirom da su se sa nama takmičili Borac iz Dubice, Borac iz Drvara, Bratstvo iz Kozarca i uvijek ambiciozni Gomjenica i Slavija. Međutim prvenstvo je pokazalo da su se Slavija i Borac iz Drvara jedva spaili od ispadanja. Kozarac i Gomjenica nisu mogli biti ravnopravni protivnici u prvenstvenoj trci, te je samo Borac iz Dubice prijetio da nas ugrozi s tim da smo mi ipak u toku cijelog prvenstva imali sigurnu prednost.

Već prije početka prvenstva vidjelo se da je ekipa sazrela, jer smo u kupu RS lako savldali Kozaru, Kozarac i Rakeliće u gostima i poraženi smo u finalu od Borca iz Dubice sa 2-0, ali je bilo očigledno da oni nisu kvalitetniji od nas.

Prvenstvo smo počeli pobjedom u Oštroj Luci, a poslije su padali redom Žitopromet, Gomjenica, Brdo, Kozarac, Drvar. Nakon što smo u Dubici odigrali neriješeno 2-2, s tim da smo mi ispustili pobjedu postalo je jasno da sami odlučujemo o tituli. Formu smo zadržali do kraja polusezone, redali sve pobjede, osim remija u Vodičevu, a obzirom da je Borac iz Dubice dosta kiksao na polovini sezone imali smo prednost od 7 bodova.

Ozbiljno smo igrali i u drugom djelu sezone, ali je i Borac iz Dubice slagao pobjede tako da je razlika stalno bila 7 bodova. Odlučujuće utakmice su bile u Kozarcu i protiv Dubice u Omarskoj. U Kozarcu smo slavili sa 1-0, a sa Dubicom smo kod kuće odigrali neriješeno 1-1, zadržali bodovnu razliku i faktički rješili prvenstvo. Titulu smo i formalno ovjerili trijumfom u Orlovcima nad Kozarom 2-0, a do kraja prvenstva smo sebi dozvolili luksuz da odigramo neriješeno sa Slavijom i da izgubimo u Drvaru 3-0.

Kao što rekoh prvenstvo smo završili kao šampioni, a u baražu nam je protivnik bila čvrsta ekipa Polet iz Čović Polja kod Šamca. Prva utakmica je igrana u Omarskoj, bilo je dosta teško i protivnika smo slomili tek u drugom poluvremenu, te smo uspjeli da ga savladamo sa 3-0. U revanšu je Polet počeo oštro, poveo sa 1-0 u prvom djelu, ali ih je Macura Mladen svojim golom za 1-1 početkom drugog poluvremena umirio,  a nama donio radost i plasman u reorganizovanu ''veliku'' drugu ligu u kojoj se takmiče klubovi sve do Brčkog.

Što se tiče igračkog kadra teret je iznelo trinaest igrača. Golman Jokić je potvrdio klasu. Krecelj je komandovao ekipom, a proglašen je i za najboljeg igrača opštine Prijedor, te je uvršten među 10 najboljih sportista opštine. Romanići Bojan, Zola i Dejo zajedno sa Nišević Dejanom su potvrdili da Sijena ima naslednike. Braco Jokić je iskusno komandovao sredinom, Šiljegović, Malešević i Mišo Hrvaćanin su cijelu sezonu igrali vrlo dobro, a Timarac Ratko (jedini ''stranac'' mada ne pravi, jer je porijeklom iz Babića)  se ispočetka nije iskazao kao centarfor, ali se kasnije sjajno snašao na boku. Miljević i Bariša su bili strah i trepet za sve odbrane. Na kraju je Milja, koji je ipak pokazao da još uvijek nije za penziju dao 19, a Bariša 16 golova. Kraćo, Šamo, Obradović i Janjić su priskakali kada je to bilo potrebno, a Macura je na kraju bio ključni džoker. Ova godina nam je iznjedrila samo jednog talenta, a to je šesnaestogodišnji Kolundžija Goran koji je debitovao u drugom djelu sezone zadovoljavajuće.